Ciklus OBLOŽENI OBLICI započinje 1989. godine. Drvene jezgre zamataju se u metalne zavoje koji se zakivaju u drvenu jezgru i čine metalnu ljušturu, čime autor želi sačuvati mekanu drvenu jezgru od propadanja, tj. usporiti proces truljenja. Drvenu jezgru oblikuje ili minimalno preoblikuje. Završni čin je patiniranje površine modrom galicom ili je pušta da metal sam oksidira što oplemenjuje skulpturu i daje joj dah prošlosti. Zavisno o obliku drvene jezgre skulpture se dijele na meke i tvrde oblike - meki su organskog, a tvrdi geometrijskog oblika. Neki oblici asociraju na etnografiju, na predmete iz seoskih domaćinstava (hljebovi, škrinjice, kutije, panjevi).